Ako imate jedan ili više zuba koji su potpuno razoreni, a ne mogu se endodontski liječiti, tada takve zube treba izvaditi. Takvi zubi su rasadnici bakterija i njihovo prisustvo u vilici nije dobro jer su jedno potencijalno opasno žarište. Ukoliko je takav zub pod akutnom upalom, preporuči se uzimanje antibiotika, a po smirivanju upale se pristupa njegovom vađenju. Vađenje zuba predstavlja manji kirurški zahvat, nakon kojeg nastaje otvorena rana u ustima. Na takvu ranu stavljamo sterilni tampon, kojeg pacijent zagrize i drži tako desetak minuta. Nakon vađenja zuba rana se ne smije ispirati ni "istraživati" vrhom jezika. Potrebno je smanjiti pušenje i alkohol. Ako nakon dvadesetak minuta i dalje krvari iz rane, potrebno je zagristi novi tampon, ali ako se nastavi krvarenje i jedan sat nakon vađenja zuba, obavezno se trebate javiti stomatologu.
Kirurško vađenje umnjaka i zaostalih korijenova je relativno čest zahvat u stomatološkim ordinacijama. Zahvat se radi tako da se odvoji dio sluznice oko zuba kojeg vadimo, a nakon toga se pristupa impaktiranom zubu ili zaostalom korijenu tako što otklanjamo dio kosti koji nam onemogućuje da zub ili korijen čvrsto i sigurno prihvatimo instrumentom i izvadimo iz čeljusti. Nakon toga se sluznica vraća na svoje mjesto, zašije i zahvat je gotov. Pacijentu prepišemo antibiotike i hladne obloge izvana.
Apikotomija je oralnokirurški zahvat u kojemu odsijecamo vrh korijena i odstranjujemo destruiranu kost oko vrha korijena, kao i uklanjanje svih patoloskih sadržaja oko vrha korijena. Šupljinu koja je nastala, nakon zahvata najčešće ispunjavamo umjetnom kosti, sluznicu vratimo na svoje mijesto i bez tenzije je pedantno zašijemo.
Pod oralnom kirurgijom spadaju i mnogi drugi kirurški zahvati, ali ovdje smo spomenuli samo one koji se najčešće rade u stomatološkim ordinacijama. Normalno da se kirurški zahvati rade pod lokalnom anestezijom iako se, doduše rijetko, mogu raditi i pod općom anestezijom.